Segetski Elitni Odred (za nečistoću i prljave poslove)

Dragi moji čitatelji, sa zakašnjenjem Vam želim čestitati Dan pobjede i domovinske zahvalnosti!

Danas bi malo ishvalio par izuzetnih vojnika našeg Segeta, ali prije svega bi se osvrnuo na prošlotjednu priču za koju znam da je podigla (potrebnu) prašinu i da su neke stvari na odnosu Zulim-Končar stopirane.

To je svakako dobar znak za Seget jer je, barem za sada, spriječeno daljnje širenje Zulimovih kriminalnih pipaka po Hotelu Medena.

To je dobar početak, ali vrijeme je i da se započne čistka zaposlenika. Prošli petak smo ih spomenuli, a s vremenom ćemo i ostale spomenuti. Za svakog od njih znamo prljavo rublje. Papirologija za prijavu nadležnim institucijama je spremna ako se ništa ne poduzme. Ne samo za institucije, već za i medije, ali o tome drugom prilikom.

Možda ni tad ako se stvari poslože.

Ja se iskreno nadam da će tako i biti, jer su nam nepotrebna medijska piskaranja o crnini u Segetu.

Također, dogodio mi se i jedan tipfeler. S obzirom na broj imena s kojim se svakog petka suočavam, pogriješio sam ime gospođe koja uporno ne izdaje račune.

U pitanju je Jelena Špika, a ne Jelena Šoda kako sam napisao.

S obzirom na blagdan koji je iza nas, današnju temu sam odučio posvetiti “Segetskom Elitnom Odredu” (za nečistoću i prljave poslove).

Bio sam na mimohodu u Zagrebu, gledao sam proslavu u Kninu i proslavu u drugim mjestima u Hrvatskoj, te mi je izuzetno drago mi je što je ovaj dan proslavljen na doličan način, onako kako smo i zaslužili.

No, primijetio sam jedan VELIKI propust.

Spomen na jednog našeg velikog ratnika, heroj i borac za ljudska prava je izostavljen. Tijekom gledanja proslave u Kninu stalno sam si postavljao pitanja zašto Vinko Zulim nije spomenut ni u jednom trenutku.

Spominjali su razne generale, ratnike, pokojnike, otvarali spomen crkve, a o Zulimu ništa.

Ni najobičniju bistu mu nisu napravili na trgu u Kninu.

Ostao sam pomalo šokiran, jer sam se nadao da će barem netko u Hrvatskoj prepoznati što je Vinko Zulim napravio za sve nas.

Eto, ja sam te se sjetio Vinko.

Kako zaboraviti čovjeka koji je 491 dan krvario za slobodnu Hrvatsku i to na prvoj crti bojišnice – U SEGETU.

Još se sjećam kada je došao u kasarnu i kada su mu davali odoru i oružje.

Sve je odbacio i plakao kao malo dijete, jer je tvrdio da on ne može u rat. Bojao se kao najobičnija kukavica. Na tešku muku je zadužio samo pištolj.

Svi su mislili da je on kukavica, ali on je bio sve samo ne kukavica!

Tim činom je pokazao koliko je moćan. Ni John Rambo mu nije ravan.

Rambu za svaku akciju trebao cijeli arsenal oružja i municije. Vinku Zulimu je bio potreban samo pištolj. 

Kao komandos, svaki dan je tih 491 dan sijao strah neprijatelju.

Kada su čuli da je Vinko Zulim regrutiran, odmah ih je pola dezertiralo samo da mu se ne nađu na putu. I dan danas kada se srpski vojnici sjete Vinka Zulima strah ih je, a ako netko njegovo ime spomene naglas i struja zatitra.

Bio je tako častan da ni hladne zimske noći, dok je bio u rekreativnom ribolovu s prijateljem dr. Gulišijom, pao i razbio nogu, nije htio prihvatiti prijedlog da mu se napiše lažni invaliditet.

Sukladno Hipokratovoj zakletvi to je morao napraviti.

I nakon svega toga, nakon 20 godina, nikoga ga se nije sjetio.

Sramota.

Nadajmo se da će se u Kninu (ili barem Segetu) napraviti crkva sv. Vinka Zulima.

Poslat ćemo službeno pismo Anti Kotromanoviću i Kolindi da su napravili ozbiljan propust.

Naravno, nije Vinko jedini ratnik koji je sam obranio Seget.

Evo, spomenut ćemo Radu Dragana.

Zbog svoje sitne građe od 120-130 kg je majstor za izviđanja i ulaženje u protivničke logore na vrhu Vlaške.

Dobio je i čin “Balerina”.

Najpoznatija vojna akcija mu je ona u Dubrovniku kada je nanio teške tjelesne ozljede jednoj muškoj osobi iz Dubrovnika koju je usput i opljačkao.

Za to je i kazneno odgovarao, UVJETNO.

No suborci mu najviše zamjeravaju nelojalnost (“za Radu”: lojalan znači odan, nelojalan znači suprotno, to ti je izvedenica iz engleskog).

Eto, sada kad smo ti objasnili, drago nam je što ćemo ti to i argumentirati.

Naime, po završetku rata je bio i u HVIDRI.

Tamo je redovito tražio vlastiti interes; čak je išao i u rušenje vodstva. Bio je među nekoliko struja i kandidata, no sve ih je zeznuo i priklonio se Zulimu, jer mu je Zulim ponudio više novca.

Radu pokreče novac, a pipa se zatvara za tri mjeseca.

Imaš li alternative, kome se prekloniti, koga prevariti?

Dakako, Seget ima još ratnika kojih se ni zelena beretka ne bi posramila.

Pa evo npr. Rade Muštra, također veliki ratnik koji je opjevan u “Segetskoj Komediji”. Znamo da je bio velikan KPJ i preko noći je Tita zamijenio Tuđmanom.

Vi biste rekli da je Rade veliki prevrtljivac.

Ja na to gledam malo drugačije – vidite, to je poseban manevar koji se uči u zelenim beretkama – klasično zbunjivanje protivnika da se ne snađe. Zbunio ih je toliko da je u Bristivici, samo na tom bojnom polju, porobio na stotine neprijateljskih vojnika.

No, kroz godine i Rade je izgubio identitet, navodno ga traži na dnu svake čaše.

No, ne smijemo zaboraviti ni Nenada Grgu, velikog stratega.

Znanje je stekao u legiji stranaca.

Navodno je on Antu Gotovinu doveo u legiju na preporuku Vinka Zulima.

Francuzi su malo negodovali, jer su u prošlom ratu Zulimovi pomagali Talijanima, ali je ipak Vinko općinskim novcem sve izgladio!

Nenad je šifrom “sramite se, sram vas bilo” slomio sve protivničke napade odmah u začetku. Njihove veze su pucale pa su se morali služiti dimnim signalima.

Ali nisu računali da “Segetska Elitni Postrojba” u svojim redovima ima majstora za požare Ivicu Ivicu, vatrogasca. Sve je pročitao i spriječio daljnje napade. Srbi su morali odustati od napada na Seget i povući se duboko u kontinent. Seget je zauvijek spašen.

Nenad je imao svog pomagača, Marka Bubića poliglota. Bio je važan ukoliko bi se neprijateljske snage služile nekim drugim jezikom osim materinjeg. Za nagradu mu je obećan vw passat.

Moj ratni pohod iza općinske stolice.

To je samo dio “Segetska Elitni Postrojba”, jer bi se o ostatku moglo pisati danima. Njihovi pothvati su ogromni i za to treba cijeli jedan dugometražni film, ili barem serija.

Navodno je Steven Spielberg u dogovoru sa Zulimom o snimanju njihovih vojnih pohoda.

Moramo se dićiti tim ljudima, oni su ipak stali na prvu crtu na bojnom polju Seget i suprotstavili se daleko jačem i brojnijem neprijatelju.

Vinko Zulim samo s pištoljem.

Vezao je traku oko glave, lice namazao blatom i krenuo hrabro kao Mel Gibson u Hrabrom srcu.

Rade ga je pokušao pratiti. U početku je bilo teško, no kada se spotakao i početo kotrljati stvoreni su neki novi zakoni fizike.

U svakom slučaju, bolji su od onih koji su pobjegli i već 1992. radili po restoranima u Njemačkoj.

Također, javljeno mi je da su se hrvatske zastave na dan pobjede vijorile po Seget. Zulim je nekako zaboravio staviti svoju, ali sjetimo se kako 10. travnja 2015. nije zaboravio obilježiti. Živio nam Seget!

Hvala svim mojim PRAVIM suborcima iz Segeta koji su svoju krv, znoj i suze prolili za ljubav prema svojoj domovini.

Pravih vojnika je u Segetu uvijek bilo i uvijek će ih biti.

Sretan Vam dan pobjede.